Indijska kultura i civilizacija jedina je na Zemlji koja od samih početaka pronosi pojam i iskustvo avatarstva. Na sanskṛtu riječ avatāra znači silazak. Avatar ili Onaj koji silazi je božansko utjelovljenje Apsoluta koje se spušta na razinu ljudskih osjetila i iskustava. On dolazi kako bi pomogao čovjeku izaći iz njegove zapuštene ili urušene svijesti, mijenjajući ga svjetlom i snagom istine i ljubavi.

U indijskim epovima Rāmāyaṇai i Mahābhāratai upravo su avatāri glavni likovi. Prvi i najstariji spjev svjetske književne baštine Rāmāyaṇa spjev je o avatāru Rāmi, a najduži ikad napisani ep - Mahābhārata posvećen je zemaljskom posjetu avatāra Kṛšṇe.

Avatar Satya (Istina,) Sai (Majka) Baba (Otac) /utjelovljen 1926. – napustio tijelo 2011./ bio je Učitelj svijeta, izvor bezuvjetne Ljubavi. Njegova učenja o univerzalnoj Ljubavi, prihvaćanju i jedinstvu svih ljudi pronašla su put do milijuna ljudskih srca u Indiji i cijelom svijetu, prekoračivši sve prepreke rasa, religija, kultura i tradicija. Sai ističe potrebu nesebičnog služenja u svakodnevnom životu kao najbrži put koji kod čovjeka razvija suosjećanje i potiče ga da živi ljudske vrline.

Ako izgubite novac i bogatstvo, ništa niste izgubili. Ako izgubite zdravlje, nešto ste izgubili, ako izgubite karakter, sve ste zauvijek izgubili, isticao je Sri Sathya Sai.

Sathya Sai Baba utemeljio je mnoge institucije na području obrazovanja, zdravstva i socijalnih usluga. Kroz obrazovni sustav školskih, visokoškolskih i sveučilišnih institucija, educirao je mnoge generacije mladih za sudjelovnje u projektima nesebične ljubavi i služenja zajednici, preobražavajući um, osvjetljavajući srca te otkrivajući najveće od svih blaga – besmrtnu dušu ili Ātman.